-Piše: dr Radoslav T.STANIŠIĆ, filmski i TV reditelj
Sam Čaplin se nikad za tim nije povodio i nije prihvatio shvatanja da je poezija u raskoraku sa angažovanošću duha i sviješću kojom reditelj razrješava ili prikazuje izvjesne fenomene savremenog svijeta. Svijet nije ni savršen ni skladan, a ni lijep, da bismo u njemu automatski našli sreću, i film mora da ga razara, prevrće, ispituje, osvjetljava i doživljava sve dok ne dođe do saznanja ili iluzija koje će ga ipak dovesti u nekakav odnos sa samom stvarnošću. Čaplinu nije bila potrebna sloboda van samog izraza. Da nije konzervativni tradicionalista dokazao je upravo filmom „Moderna vremena”, u kome je konačno žrtvovao ljepotu tišine i poslužio se zvučnim i muzičkim kulisama, dozvoljavajući konačno i sebi da propjeva u jednoj sceni. „Moderna vremena” su poslednji filmski portret malog Skitnice koga je Čaplin stvorio 1914. i koji ga je proslavio u svijetu. Od tada se svijet mnogo promijenio. Devetnaesti vijek je još bio blizu kada se mali Skitnica pojavio.
Posle Velike depresije 1936, on se susreo sa anksioznošću koja se malo razlikuje od ove iz XXI vijeka – nemaština, nezaposlenost, štrajkovi i štrajkbreheri, politička netolerantnost, ekonomska nejednakost, tehnološka tiranija i narkotici.
„Moderna veremena” je film koji je Čarli Čaplin snimio 1936. i traje 87 minuta. Iako su tada već uveliko počeli snimati filmovi sa zvukom, ovo je bio posljednji Čaplinov nijemi (bezvučni) film. Čaplin je samo povremeno ubacivao zvuk da bi dočarao monotoniju rada u fabrici. Ideja o snimanju ovakvog filma javila se kada je jedan mladi novinar ispričao Čaplinu priču o proizvodnoj liniji u Detroitu koja radnike dovodi do nervnog sloma. Film je okarakterisan kao velika satira o dehumanizaciji i automatizaciji rada. Mali Tramp (Čarli Čaplin) je fabrički radnik koji doživljava nervni slom zbog pretjeranog rada i biva poslan u duševnu bolnicu. Po izlasku iz bolnice, nalazi na crvenu zastavicu koja je ostala iza ljevičarskih demonstracija. On uzima zastavicu i pokušava da je vrati vlasnicima, ali policija ga hapsi zbog subverzivnih aktivnosti. U policijskom autu upoznaje djevojku Gamine (Polet Godar), koja je takođe bila uhapšena, ali zbog krađe hljeba. U zatvoru Tramp postaje kooperativan i čak pomaže vlastima da spriječe organizovani bijeg iz zatvora. Zbog toga je nagrađen da bude opet na slobodi. Ponovo nalazi posao, ali ovaj put u brodogradilištu. Ubrzo biva otpušten pošto greškom i prerano pušta brod u more. Sledeći posao bio je noćni portir u prodavnici, ali kada su se pojavili provalnici on ih uopšte ne sprečava u njihovim namjerama. Zbog toga je opet poslat u zatvor. Po izdržavanju kazne, susreće se opet sa djevojkom koju je upoznao u zatvoru i oboje odlaze bez posla ali srećni...
Međutim, Čaplina je brinulo kako da sačuva integritet pantomime i vizuelnog utiska jer se plašio da će time iz njegove igre nestati onih mogućnosti koje ga maštom i nadahnućem sigurno, i svaki put iznova, vode poeziji. Da li je moguće sve to sjediniti sa zvukom, društvenom kritikom i zahtjevima samog vremena? Na sopstvene dileme Čaplin odgovara svojim filmovima. Svaki od njih je jedna nova avantura duha i izbjegavanje izolovanosti ili ostajanja po strani od opšteg razvoja. Ako je oklijevao duže od ostalih u zvučnom filmu, to je samo zato što mu je bilo teško da nađe novi smisao svojim vjerovanjima, ali, na kraju se izuzetno dobro snašao u zvučnom filmu.
(Nastaviće se)
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.